Poljoprivrednu godinu na izmaku ispisale su hirovita priroda s proljetnim mrazom, poplavama, tučama, ekstremno vruće ljeto s brojnim požarima u Dalmaciji s jedne i EU te domaća (poljoprivredna) administracija s druge strane. Prva s izdašnim mjerama Programa ruralnog razvoja (PRR), a druga pokretanjem/donošenjem više krovnih zakona, strožim kontrolama ispravnosti hrane, aktiviranjem pojedinih mjera prvi put. Također, i promicanjem domaće proizvodnje, po čemu se pamti “Doručak s hrvatskih farmi” uz domaće mlijeko, jaja, meso, a na kojima je ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić inzistirao po svim županijama.
Dok upozorava na boljke u svojim proizvodnjama među kojima i ove godine prednjače mljekari, iako resorno ministarstvo tvrdi da je u nj ubrizgalo značajnu novčanu injekciju, poljoprivrednici će 2017., kažu, pamtiti i po uvođenju reda u isplati poticaja. Njih je, prema podacima Ministarstva poljoprivrede, u 2017. isplaćeno 2,4 mlrd. kn, 14 % više nego lani. Prvi put na svoje adrese primili su i izvješća o njihovim isplatama, no mnogi se ni s tim nisu snašli u svoj toj šumi potpora i izračuna. Bila je to godina brojnih elementarnih nepogoda, no od svih najviše je zatresla ona zvana krah Agrokora i na nj oslonjeno gospodarstvo, poljoprivreda, (mali) dobavljači…
Njegove tvrtke obrađuju čak 32.800 ha najbolje državne zemlje, pa seljaci, s obzirom na njegovu (i stranu) vjerovničku strukturu, zavapiše hoće li to stranci, pod kišobranom vjerovničkih potraživanja, ući na naše “table”, a sedmogodišnji veto ulaska stranaca u naše poljoprivredno zemljište istječe za dvije godine, 2020.
Jedan od pregovarača za isplatu malih dobavljača, prethodni predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK ) Matija Brlošić priznaje kako se po “pucanju” slučaja Agrokor u javnosti početno mislilo da će to biti pravi potres za cjelokupnu (poljo)privredu.
– Srećom, to se među poljoprivrednim proizvođačima i nije osjetilo do te mjere, a osobno mislim da je najjači, prvi udar, cunami posljedica kraha Agrokora, prošao. Svi koji su direktno radili s bilo kojom tvrtkom iz tog sustava isplaćeni su u cijelosti – kaže Brlošić.
Država se na “horuk” rješavala velikih sustava, PIK-ova, nazivajući ih tromim, preglomaznim mastodontima, a na kraju je dopustila da se njezina gotovo cijela (poljo)privreda vezuje uz jedan sustav, Agrokor, pa, kada je on “kihnuo”, cijela se privreda uplašila “upale pluća”.
– Uvijek sam govorio da nije dobro stvarati velike sustave. Ako je to dobro, onda nismo trebali dirati stare. Onda je među njima trebalo ostaviti njih 15-20 malo većih, pa kada bi neki i zapao u probleme – to ne bi osjetila cijela (poljo)privreda. Ni jedan među njima ne bi tako bio prevelik, vladala bi pozitivna konkurencija – kaže Brlošić.
Komora se zauzima za to da se veto na ulazak stranaca u naše “table” prolongira za tri godine. Slom Agrokora bacio je sjenu i uoči sjetve – na koga se u ugovaranju proizvodnje osloniti. No, bila je to i godina dobre žetve pšenice, uz ostvarenje i rekordnih prinosa od 6 t/ha, iako smo žita u jesen 2016. zasijali nikada manje u 26 godina, 58.000 ha manje. U njoj smo, kaže direktorica Žitozajednice Nada Barišić, poželi 578.000 tona. Naše potrebe za žitom, zbog velikog uvoza pekarskih proizvoda, s 550 smanjili smo na 450 tisuća tona.
– Stoga, imamo 128.000 tona iznad naših potreba za 2017., znači i za izvoz – kaže Barišić. Iako se ratari i dalje okreću dohodovnijim kulturama, pšenica je ipak naša tradicija, a i cijena joj je u 2017. bila nešto bolja od lani – oko 1,15 kn/kg, pa je jesenas zasijano 10 % više nego 2016. Ratari u brodskom kraju sjetvu pšenice nisu smanjivali ni dosad, čak ju, kaže Ivan Klasnić iz Slavonskog Kobaša, i povećavaju, on ju je povećao za 10 ha, na 30 ha.
Klasnić i ostali stočari lani su krave morali podvrgnuti preventivnom cijepljenju protiv kvrgave kože. Posljedice su bile uginuća, pobačaji, pad mliječnosti, pa je za njihovo saniranje Ministarstvo u dva navrata isplatilo po 19 milijuna kuna. Stočari su proljetos nevoljko primili vijest da ide i docjepljivanje… Nakon gubitaške 2016., svinjogojci su napokon 2017. mogli priznati veće cijene domaće i europske svinjetine, no onda je nedavno sjenu na to bacilo širenje afričke svinjske kuge, što je stigla do Rumunjske… Mljekari su tijekom cijele 2017. zazivali cijenu mlijeka od bar 3 kn/l, no to se nije dogodilo.
Šef Saveza uzgajivača holsteina Branko Kolak kaže kako ovaj sektor 2017. završava s nikad nižim brojkama – proizvodnja mlijeka pala je na 470 milijuna litara, a broj proizvođača na 6000.
– A, u najbolja vremena imali smo 40.000 mljekara i proizvodnju od 670 milijuna litara. Istina, cijena mlijeka u 2017. u nas je išla gore, i to 8 %, no u Europi 37%, pa je ona prosječno u nas sada 33 eurocenta, oko 2,45 kn/l, čime smo tek 24. od 28 zemalja – kaže Kolak.
Dio mljekara spas vidi u udruživanju, dio u preradi mlijeka u sir, a dio njih posegnuo je za mjerama 4.1.1. i 4.2.1. PRR-a vezanima uz podizanje novih, dogradnju postojećih farmi, kupnju mehanizacije i dr. Iz tih operacija proizašla su, kažu u Ministarstvu, 23 potpisana ugovora; HBOR provodi Program kreditiranja EU projekata RR-a, ribarstva i vinske omotnice. Najniži iznos kredita je 80.000 kuna, s kamatnom stopom od najmanje 1,7 % godišnje i rokom otplate do 15 godina. Dio, pak, mljekara okrenuo se tov. U Ministarstvu odgovaraju da je upravo mljekarima išla značajna potpora.
– Donesena je Uredba o pružanju iznimne potpore za prilagodbu proizvođačima mlijeka gdje je za 4681 korisnika plaćena potpora od 22,7 milijuna kuna. Dio proizvođača koristio je potporu namijenjenu za dobrovoljno smanjenje proizvodnje, pa je za 102 mljekara isplaćeno 425.867 eura. Mljekari su ostvarili i proizvodno vezanu potporu za krave u proizvodnji mlijeka, 20,5 milijuna eura, i državnu potporu za mliječne krave – do 836 kn/grlu (realno 560 kn), navode u Ministarstvu. Za novac EU-a od po 50.000 eura natjecali su se i mladi poljoprivrednici.
Izdvojimo i to da je čak 4190 zahtjeva malih poljoprivrednika stiglo na natječaj 6.3.1. “Potpora razvoju malih PG-ova” za koji je predviđen 151,2 milijuna kuna, a mogu se sufinancirati 1334 projekta. U Ministarstvu ističu da je kroz PRR za 2017. ugovoreni iznos isplata 315,6, a plaćeno je 179,1 milijuna eura, dok je ostalo u tijeku. Dok su poljoprivrednici zadovoljni uvođenjem reda u isplati poticaja, gorak okus ljetos je ostavio “Tolušićev pravilnik”. U cilju zaštite domaće proizvodnje hrane htio je uvesti i novi pravilnik kojim se naknada za stroži inspekcijski nadzor pri uvozu voća i povrća iz trećih zemalja diže s 90 na 2000 kuna, što je na noge diglo zemlje u okruženju, pa su zaprijetile protumjerama, trgovinskim ratom. Pritisak je bio prevelik – pravilnik je povučen. Vraćena je cijena za inspekcijski nadzor uvoznog voća i povrća iz zemalja izvan EU-a na 90 kuna, i to za svaku pojedinu vrstu voća i povrća u okviru jedne kontrole.
– Povučen je na žalost svih nas proizvođača i građana. Vlada je trebala ustrajati na njemu – komentirao je šef Udruge OPG-ova Antun Laslo. No, zato od sredine prosinca ruke zadovoljno trlja 30 srednjih škola kojima je Ministarstvo prvi put dodijelilo nepovratnih 13 milijuna kuna, svakoj najviše do 500.000 kuna, a za promociju i jačanje kompetencija strukovnih zanimanja u poljoprivredi, za školska poljoprivredna dobra i praktikume. Škole su prijavile otvaranje laboratorija, podizanje plastenika, kupnju traktora…, odašiljući poruku da u njima stasavaju budući, mladi poljoprivrednici. A našoj, dosad uvriježeno dobno “staroj” poljoprivredi mladost je itekako potrebna.
Izvor: glas-slavonije
Leave A Comment