Godina na izmaku za hrvatske mljekare godina je s najnižim brojkama od osamostaljenja RH – mliječni sektor 2017. će zaključiti sa samo 6000 proizvođača i godišnjom proizvodnjom od 470 milijuna litara mlijeka. Nasuprot tome, iz najboljih vremena pamti se brojka od 40.000 proizvođača i najviša godišnja proizvodnja iz 2009. godine – 760 milijuna litara. No godina na izmaku ostat će zapisana i po udruživanju proizvođača i djelovanju 15-ak minimljekara kao novoj zraci u mračnom tunelu u kojem je zapeo ovaj sektor, pa i podizanju novih farmi, što u pravom cunamiju njihova gašenja i propadanja zvuči gotovo nadrealno.
No, istina je, riječ je, uz ostalo, o podizanju novih i dogradnji postojećih farmi te drugih objekata, a s pomoću EU sredstava iz Ruralnog razvoja. Riječ je o mjeri 4.1.1. “Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava” i 4.2.1. “Povećanje dodane vrijednosti poljoprivrednim proizvodima” ukupne vrijednosti 89 milijuna kuna. Ugovori, njih 23, u Ministarstvu poljoprivrede potpisani su u studenom, a trinaestorica korisnika su iz Slavonije.
Istina, cijena mlijeka ove je godine u nas išla gore 8, a u Europi 37 %, pa je ona trenutno u nas prosječno 33 eurocenta, oko 2,45 kn, čime smo na ljestvici 28 europskih zemalja tek na 24. mjestu.
– Neće kod nas da plate mlijeko, prodaju naše mlijeko u Italiju – kaže predsjednik Saveza udruga hrvatskih uzgajivača holsteina (SUHUH) i đakovački farmer s 290 muznih krava Branko Kolak. Cijena njegova mlijeka nešto je veća od prosjeka – oko 2,55 kn, no, dodaje, zna proizvođače s cijenom od samo dvije kune.
– Mislim da me drži što nemam kredit te što nisam isključivo vezan samo uz mlijeko; prešao sam malo na tov, na voće, žitarice… Mlijeko mi (više) nije, da tako kažem, glavni posao. Da sam ostao samo na njemu – ja bih već bio bivši – kaže Kolak o potrebi ‘svaštarenja’ kako bi se održavalo na površini u ovoj proizvodnji. Dio mljekara potpuno je prešao na tov kao manje rizičan i zahtjevan, dio se nadogradio preradom mlijeka u sirove…, a onaj dio koji više nije vidio izlaza pokleknuo je pod teretom kredita i otkupne cijene mlijeka koja ne može pokriti proizvodnju, prodao krave ili ih dao na prisilno klanje, zatvorio farme ili su one završile na bubnju i u korovu. A jednom propala/zatvorena farma, kaže praksa, teško da će opet oživjeti (tom) proizvodnjom. – U posljednjih 15-ak godina ugašeno je 45.000 otkupnih mjesta. Ostalo ih je neugašenih 6000. Nisu to rekla-kazala brojke, nego podaci koje znamo preko Središnjeg laboratorija za kontrolu kvalitete mlijeka u Križevcima – ilustrira masovnost propadanja farmi šef SUHUH-a Kolak.
Njegove riječi, pozivanje na podatke iz Križevaca, poput svojevrsnog su šlagvorta za podatke iz Hrvatske poljoprivredne agencije (HPA) koja donosi podatke Laboratorija uz praćenje od 2014. do listopada 2017. i gdje je vidljiv stalni pad u isporučenim količinama kravljeg mlijeka. Tako je u listopadu 2014. isporučeno više od 40,4, a u istom mjesecu ove godine 38,5 milijuna litara. Isti je trend i s brojem isporučitelja; u rujnu 2014. bilo ih je gotovo 10.000, a u istom mjesecu 2017. tek nešto više od 6000.
Proizvođači ocjenjuju da bi cijena mlijeka trebala biti minimalno 3 kn/l kako bi se pokrila proizvodnja. Smatra to i Zorka Čerba iz Donjeg Miholjca.
– Da bar dobijemo 3 kn/l, mi bismo se našli u tome – kaže Čerba, čije mlijeko zbog visokih parametara dostiže i 2,80 – 2,90 kn.
– No, za tu kvalitetu to je malo. S druge stane, sve je otišlo gore – kaže Čerba na čijem se gospodarstvu odstranjuju starije krave, a stado zanavlja kupnjom novih. Tu je ukupno 55 krava.
– Mi smo ostali samo na mlijeku jer imamo još kredit za otplaćivanje farme i ja moram imati novac da bih ga otplaćivala. Kada nakon pretrpljenih posljedica zbog leukoze nisam stavila ključ u bravu – onda ne znam kad ću… – kaže Čerba.
Kada je riječ o potpisana 23 ugovora iz operacija 4.1.1. i 4.2.1. HBOR provodi Program kreditiranja EU projekata ruralnog razvoja, ribarstva i vinske omotnice koji se kandidiraju za sufinanciranje sredstvima Zajedničke poljoprivredne i ribarstvene politike, odnosno sredstvima Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj, Europskog garancijskog poljoprivrednog fonda te Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo. Njime se kreditiraju ulaganja sukladno investiciji koja se prijavljuje na temelju natječaja iz izvora nekog od navedenih EU fondova, a namijenjeni su za financiranje troškova provedbe projekta preko poslovnih banaka ili izravnim kreditiranjem. Najniži iznos kredita je 80.000 kn, s kamatnom stopom od najmanje 1,7 % godišnje i rokom otplate do 15 godina.
U operaciji 4.1.1. priliku je vidio i Mijo Pranjić iz Drenovaca, najbolji OPG-ovac 2017.
– Bio je to logičan slijed želimo li unapređivati proizvodnju i biti konkurentniji – kaže Pranjić na odluku da uđe u ovaj kredit. Njegovo mlijeko dostiže cijenu od 2,60 kn/l i on drži da ona treba biti bar 3 kuna po litri.
– U tom bi se slučaju moglo ulagati. Ovako, sve je tapkanje u mjestu, bez mogućnosti investiranja, dogradnje, širenja – kaže Pranjić.
U Proizvođačkoj organizaciji Simentalac i njezinoj Mljekari BiZ, Buk, Pleternica, drže da je rješenje u udruživanju, da je ono faktor koji nedostaje domaćem mljekarstvu. Direktor BiZ-a Miroslav Kovač kaže kako je polazište udruživanja čovjek, proizvođač. Jedino još naša poljoprivredna politika treba shvatiti da ih je u ovom sektoru sve manje. Sada samo 6000…
izvor: PoljoMagazin
Leave A Comment